Staklo je materijal koji se nalazi u prirodi, i ako poznato i korišteno od davnina do danas nezamjenjiv je materijal u svakodnevnom životu.
Staklo se proizvodilo još od vremena starih Sumerana i Egipćana.
Danas se upotrebljava u mnogim područjima: građevinarstva, prehrambenoj i električnoj industriji.
Staklo se dobija topljenjem osnovnih sirovina: kvarcnog peska, sode i krečnjaka.
Osnovnim sirovinama dodaje se i stakleni lom (oko 30%), jer ima nižu tačku topljenja od osnovnih sirovina, pa povećava brzinu topljenja. Glavne 3 sirovine za dobivanje natrijeva-kalcijeva-silikatnog stakla (Na2O x CaO x 6 SiO2) su:
• Soda (Na2CO3; natrijev karbonat),
• Vapnenac (CaCO3; kalcijev karbonat),
• Kvarcni pijesak (SiO2; silicijev dioksid).
• Dodavanjem sode snižava se tačka topljenja na oko 1000˚C, ali time staklo postaje rastvorno u vodi (vodeno staklo), pa se to sprečava dodavanjem krečnjaka (koji otpuštanjem ugljen-dioksida prelazi u kalcijum oksid – CaO).
• Hemijski proces u proizvodnji običnog ili natrijumskog stakla se može prikazati jednačinom:
• Na2CO3 + CaCO3 + 6 SiO2 –> Na2O x CaO x 6 SiO2 + 2 CO2
Osim osnovnih sirovina, u proizvodnji stakla često se koriste i sredstva za bojanje. To su najčešće metalni oksidi ili karbonati.
Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce dovoljna je da žarulja od 100W svijetli 4 sata.
Iskorištenu staklenu ambalažu valja skupljati jer je pogodna za recikliranje.
Može se u potpunosti reciklirati i koristiti kao isključiva sirovina za proizvodnju novih predmeta od stakla i time se smanjuje zagađenje vazduha u procesu proizvodnje za 20%, a vode za 50%.
