ORHAN USEIN: Poboljšan položaj Roma, ali u društvu i dalje vladaju predrasude

Orhan Usein (Foto: Udar arhiva)

Obilježavanje godinu dana od donošenja Deklaracije o integraciji Roma u ekonomijama Zapadnog Balkana, koju su usvojili premijeri svih vlada ovog regiona, bio je povod našeg razgovora sa Orhanom Useinom, voditeljem projekta Integracija Roma Vijeća za regionalnu saradnju.

Prošle sedmice obilježena je godišnjica Poznanjske deklaracije koja je predvidjela niz mjera koje bi trebale popraviti status Roma. Možete li nam reći koliko je urađeno u ovih godinu dana kada su u pitanju ciljevi deklaracije iz oblasti zapošljavanja, stanovanja, obrazovanja i zdravstva?

Upravo tako. Prije godinu dana, vlade ekonomija u regionu usvojile su deklaraciju koja polazi od pretpostavke koja je za većinu nas nešto o čemu i ne razmišljamo previše – a to je da bi svi ljudi trebali biti slobodni i imati jednaka prava. Međutim, u praksi, situacija je drugačija, pogotovo kod romske populacije.

Lideri zemalja Zapadnog Balkana potpisli su 5. jula 2019. u Poljskoj Deklaraciju o integraciji Roma.

Deklaracija se dakle bavi nizom pitanja koja su za veliki broj Roma nedostižna. To je mogućnost zapošljavanja bez diskriminacije, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, pristup obrazovanju za sve male Rome i Romkinje, ali i srednjoškolce. Potom dolazimo do područja stanovanja, koje treba biti u pristojnim uslovima, uz adekvatan sanitarni čvor, grijanje, bez vlage i u legalnim stambenim jedinicama. Deklaracija postavlja cilj i u oblasti civilne registracije i nediskriminacije. Svi Romi i Romkinje trebaju biti registrovani, imati lične karte i pasoše. Romi diskriminaciju doživljavaju gotovo svaki dan. Deklaracija se dotiče i ove oblasti.

Dosta toga smo uradili u ovih godinu dana. S vladama u regionu započeli smo mapiranje područja naseljenih Romima. Želimo imati jasan pregled o tome gdje se nalaze ta naselja i koja od njih se mogu legalizovati. Također smo pripremili smjernice za programiranje javnih sredstava. One će pomoći u procesu raspodjele javnog budžeta, kako bi se osiguralo da se za mjere integracije Roma nađe dovoljno novca. Radimo i na prilagođavanju važećeg zakonodavstva kako bi svi Romi imali važeće lične dokumente. Konačno, radimo na provođenju probnog specifičnog istraživanja o Romima kojim će se mjeriti napredak ka ispunjenju ciljeva deklaracije. Stoprocentno smo posvećeni da pomognemo vladama da postignu zacrtane ciljeve.

Projekat Integracija Roma pokrenulo je Vijeće za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo. Cilj projekta je borba protiv diskriminacije Roma i njihova inkluzija u društvene tokove, a pokrenut je početkom 2016. godine kao nastavak Dekade inkluzije Roma.

Koliko je Bosna i Hercegovina napredovala u implementaciji ciljeva u poređenju sa ostalim ekonomijama uključenim u ovaj proces?

U oblasti stanovanja su postignuti zaista vidljivi rezultati u Bosni i Hercegovini. Osigurano je više od 1.000 stambenih jedinica za ugrožene Rome. Ovo znači da su brojne porodice napokon dobile priliku za sigurno sklonište. Djeca imaju dostojanstvene uslove za učenje i školovanje. Higijenski uslovi su odgovarajući, postoji funkcionalan mokri čvor. Hiljade Roma je napokon dobilo dostojanstvene uslove za život.

Međutim, ovdje nam i dalje nedostaju jasni statistički podaci, i tek ostaje da vidimo koliko posla još trebamo obaviti, odnosno koliko Roma treba legalizovati svoje stambene jedinice ili koliko njih ima potrebu za socijalnim stanovima.

U oblasti zapošljavanja, također, imamo puno posla. Deklaracija postavlja cilj od najmanje 25 procenata zaposlenosti Roma, a Bosna i Hercegovina je daleko od ove brojke. Stopa formalne zaposlenosti Roma u BiH je, prema procjenama, tek između 11 i 13 procenata. Još jedna procjena je da 63 odsto svih radnika Roma nije prijavljeno, odnosno rade na crno, što automatski znači da nemaju pravo na zdravstveno osiguranje ili sutra na penziju. I u ovoj oblasti nemamo, nažalost, jasne statističke podatke i aktivno radimo sa vladama kako bismo uspostavili mjerenja.

I u oblasti zapošljavanja, kao uostalom i u svim drugim oblastima, susrećemo se sa takozvanim anticiganizmom. Ovo je pojam koji se sve češće može čuti kao formalni naziv specifičnog oblika rasizma, kojeg pokreću predrasude i stereotipi o Romima koji su, nažalost, i dalje žrtve različitih oblika diskriminacije, uključujući segregaciju u školama, govor mržnje, diskriminaciju na radnim mjestima, pa čak i zločine iz mržnje.

Da je situacija kada je riječ o zaposlenosti Roma, te u ostalim oblastima, direktni rezultat anticiganizma, pokazuju i posljednji rezultati Balkan barometra, godišnjeg istraživanja koje provodi Vijeće za regionalnu saradnju. 9 odsto poslodavaca se izjasnilo kako ne bi zaposlilo Rome, bez obzira na njihove kvalifikacije, a 15 odsto smatra da bi se angažovanje Roma u njihovoj kompaniji negativno odrazilo na radnu atmosferu. Dobra vijest jeste da je takvih poslodavaca sve manje, ali svejedno je bolna činjenica. Povrh toga, 33 odsto stanovnika, prema istom istraživanju, nije spremno da radi za romskog poslodavca – pa to je trećina stanovništva. Zaista mnogo.

Na čemu se trenutno radi u BiH kad je u pitanju implementacija projekta?

-U Bosni i Hercegovini najviše pomaka imamo u oblasti stanovanja. Kao što sam već rekao, nedostaju nam jasni statistički podaci. Stoga smo pripremili regionalnu metodologiju mapiranja romskih naselja. U Bosni i Hercegovini su trenutno na terenu stručnjaci koji rade na pilot projektu u dvije opštine i prikupljanju relevantnih podataka koji će nam poslužiti da dobijemo jasniju sliku o kojem broju stambenih jedinica i ljudi se radi. Primjenom metodologije osigurat će se geografski podaci o svakom romskom naselju, zajedno s osnovnim informacijama o stepenu razvoja naselja, kao što su postojanje i kvaliteta infrastrukture, vrsta materijala koji se koristi za izgradnju stambenih jedinica, pravni status stambene jedinice, itd.

Gdje god je to moguće, potrebno je legalizovati romska naselja. Jeftinije je uraditi legalizaciju nego graditi nove stambene jedinice, stoga smo mi apsolutno za tu opciju. Svim stanovnicima koji se moraju iseliti zbog nemogućnosti legalizacije treba obezbijediti trajno, prikladno, dostojanstveno i nesegregirano stanovanje. Naravno, legalizacija je početni korak u poboljšanju uslova stanovanja i povezivanja na infrastrukturu, ali je i dalje veoma bitan korak.

Još jedan veliki projekat dolazi kao inicijativa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, a to je standardizacija romskog jezika i kulture u obrazovnim programima, sa kojim je već započeto.

Holistički pristup drugim područjima koja treba poboljšati, a koja su definisana Poznanjskom deklaracijom, poput civilne registracije, antidiskriminacije, zdravstva, obrazovanja, će, također, biti u našem fokusu u narednom periodu.

Znamo da je pandemija dodatno pogoršala položaj Roma širom regiona. Nedavno ste nam rekli da projekat Integracije Roma radi na kreiranju mjera za oporavak od virusa Covid-19. Kakve su mjere u pitanju i na koji način su ublažile krizu?

-Ono što je naš cilj jeste da osiguramo da se potrebe Roma uzmu u obzir prilikom definisanja vladinih strateških prioriteta oporavka nakon krize izazvane koronavirusom. Kako bi se olakšao jedinstven pristup u svakoj ekonomiji, naš tim daje savjete i pruža tehničku podršku vladama na Zapadnom Balkanu u provođenju efektivnih politika koji se tiču Roma, kako u uobičajenim okolnostima, tako i u vrijeme pandemije. Dokument sa predloženim mjerama odnosi se na brojna polja, od toga da testiranje na koronavirus i zdravstvena zaštita moraju biti dostupni podjednako i romskom i neromskom stanovništvu, do toga da se treba utvrditi koja romska naselja nemaju pristup vodi kako bi im se omogućile cisterne sa vodom. Dokument je zaista sveobuhvatan i detaljan, a dostavljen je svim relevantnim donosiocima odluka i osobama nadležnima za pitanja Roma.

Orhan Usein (Foto: Udar arhiva)

Prema najnovijim informacijama, da li će pandemija utjecati na provedbu Poznanjske deklaracije?

-Baš kada smo sa vladama počeli ostvarivati značajne i vidljive rezultate, cijeli svijet je, pa tako i nas, zadesila pandemija koronavirusa. Za nas je to značilo brzu prilagodbu i navikavanje na novu normalnost što je moguće brže. Usmjerili smo naše resurse na to da osiguramo da mjere koje su donijele vlade u regionu ne zaobiđu ni Rome. A romska zajednica je krizom izazvanom virusom korona pogođena gore nego ostatak stanovništva. Jer kada živite u neodgovarajućim uslovima, u stambenim jedinicama koje su prenatrpane, u kojima je vlaga, bez vode i struje, teško je održavati higijenu, koja je ključna za sprječavanje zaraze. Potom, ukoliko radite u neformalnim djelatnostima i nemate redovna primanja, već radite na dnevnicu, a cijelo društvo je odjednom zatvoreno, vi nemate mogućnost za ostvarivanjem niti minimalnog dohotka od kojeg najveći broj Roma živi. Ako nemaju električnu energiju, televizor i Internet, djeca i mladi ne mogu pratiti online nastavu. Sve ovo dodatno je produbilo jaz između romskog i neromskog stanovništva, te, nažalost, potaklo nove govore mržnje prema Romima u javnosti i na Internetu. Stoga se Romi i ovo vrijeme krize izazvane virusom korona nalaze u jednom začaranom krugu, i potrebna im je pomoć i razumijevanje svih nas.

Zgrada Vijeća ministara BiH

U kojoj su fazi aktivnosti izrade novog akcionog plana za period 2021-2025. u BiH?

-Budući da Bosna i Hercegovina nema vremensko ograničenje Nacionalne strategije za integraciju Roma, što je veoma pohvalno obzirom da to znači da je dugoročno posvećena ovom pitanju, akcioni plan treba revidirati u skladu s planiranjem i smjernicama nakon 2020. godine koje dolaze iz Evropske komisije. Mi ćemo naravno pružiti savjetodavnu podršku u cilju lakše izrade Nacionalnih strategija za integraciju Roma za period nakon 2020. za vlade Zapadnog Balkana i Turske.

Vlada Albanije je trebala ove godine ugostiti ministarski sastanak za procjenu napretka ostvarenog u postizanju ciljeva i prioriteta zacrtanih u deklaraciji. Da li će se sastanak održati, obzirom na pandemiju koronavirusa?

-Bez obzira na aktuelnu pandemiju koronavirusa, kojoj se, nažalost, ne nazire kraj, vjerujemo da će sastanak biti održan. Ukoliko ne bude mogućnosti da sastanak bude održan uživo, na raspolaganju su nam digitalni kanali i online sastanci, koji su u zadnje vrijeme svakako postali „nova normalnost“.

U svijetu se posljednjih mjeseci sve više govori o rasizmu i borbi protiv tog problema, a pod utjecajem dešavanja u SAD-u. Da li je ovo prilika da se i u našem regionu ozbiljnije progovori o rasizmu i diskriminaciji, između ostalog i romske zajednice?

-Svakako da jeste. Svakodnevno viđamo brojne primjere rasizma, anticiganizma i ksenofobije prema Romima i Romkinjama. Nažalost, mislim da smo daleko od toga da svjedočimo sličnom pokretu kao što je aktuelni pokret u SAD-u koji se proširio na cijeli svijet, a koji bi se borio za prava Roma. Međutim, ksenofobija prema Romima se mora ozbiljno shvatiti i na njenom uklanjanju moramo zajedno raditi. Već sam pomenuo pojam anticiganizma. Broji izazovi sa kojima se romska populacija suočava su direktni rezultat anticiganizma u kojem zapravo leži pravi problem. Dakle nije samo riječ o tome da li će neko Romu uputiti ružnu riječ, već o tome da li će neko Romu uskratiti priliku za zapošljavanje ili stanovanje – samo zato što je Rom.

Pominjao sam već neke poražavajuće podatke iz Balkan barometra, ali tu se diskriminacija i anticiganizam nažalost ne završava – 70 odsto građana regiona ne bi stupilo u brak ili ne bi odobrilo svojoj djeci da stupe u brak sa Romima/kinjama. Više od trećine ispitanika ne bi ugostilo Roma/kinju u svojoj kući.

Ono što je možda i najalarmantniji podatak i najviše zabrinjavajuće jeste da više od četvrtine ispitanika, tačnije 26 odsto, ne želi da im djeca dijele učionicu sa učenicima iz romske zajednice. To su ljudi koji i svoju djecu uče da Romi nisu jednaki s njima, da su lošiji, da ne zaslužuju ići u istu školu ili razred sa neromskom djecom. Zbog ovoga i danas imamo takozvanu getoizaciju, gdje je jedan cijeli razred sastavljen od romske djece, a ostale razrede pohađaju neromska djeca, što nikako nije niti inkluzija niti integracija.

Mi smo svjesni da promjene ne možemo očekivati preko noći. Ipak je ovdje riječ o promjeni svijesti i ponašanja, što je najteže postići. Poražavajuće podatke možemo promijeniti samo kroz kombinovani pristup edukacije, kroz obrazovne ustanove i u porodicama, te primjenjujući nultu stopu tolerancije prema bilo kakvoj vrsti segregacije i rasizma, pri čemu djeca i mladi moraju biti glavni nosioci promjene.

Tek kada različitosti prihvatimo kao pozitivnu pojavu koja obogaćuje naše živote, kao i to da smo ispod vanjštine svi zapravo jednaki, možemo očekivati pozitivnu promjenu. Svjesni smo da će biti potrebno mnogo truda, resursa i domišljatosti da se Romi oko nas počnu osjećati kao kod kuće, ali vjerujemo u regionalnu saradnju po pitanju integracije Roma, uz koju ćemo postići ciljeve Poznanjske deklaracije. A plodove napornog rada neće ubirati samo romska zajednica, već naše cijelo društvo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *