Kutak čadjave čerge obasja dokrajčena voštena svijeća dok sam napuštao utrobu majke.
Pusta me raskršća učvrstiše oko vaše ciganskom sudbinom i tako mi dušu podariše.
Sin sam vjetra, dima i tuge Majka me iz hladne vode u naručje sve mi uzeti mogu i smaragde i brilijante al, ne mogu čergu, sudbinu ni moje suze.
Tamo gde je tabor blagosloven vetrom obasjan uz plač violine samo mogu pronaći sebe za tebe Banja Luko ljepotice moja Romima i smrt bi slatka bila samo da postanu dio tebe.
Autor: Semso Avdić
