ROMI OD RODJENJA DO SMRTI

Kutak čadjave čerge obasja dokrajčena voštena svijeća dok sam napuštao utrobu majke.

Pusta me raskršća učvrstiše oko vaše ciganskom sudbinom i tako mi dušu podariše.

Sin sam vjetra, dima i tuge Majka me iz hladne vode u naručje sve mi uzeti mogu i smaragde i brilijante al, ne mogu čergu, sudbinu ni moje suze.

Tamo gde je tabor blagosloven vetrom obasjan uz plač violine samo mogu pronaći sebe za tebe Banja Luko ljepotice moja Romima i smrt  bi slatka bila samo da postanu dio tebe.

Autor: Semso Avdić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *