Radnici ovaj Prvi maj dočekuju samo sa jednom željom – da se vrate na posao

Radnici ovaj Prvi maj dočekuju samo sa jednom željom – da se vrate na posao

Foto: Ilustracija

Međunarodni praznik rada – Prvi maj obilježava se širom svijeta, u znak sjećanja na dan kada su radnici u Chicagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.

Praznik podsjeća na 1. maj 1886. godine, kada je više desetaka hiljada radnika u Chicagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme.

Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do tog datuma.

Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do tog datuma.

Ishod je bio da su sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni na smrt.

Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.

Nekada su se na ovaj dan širom svijeta, pogotovo u komunističkim zemljama, održavale radničke demonstracije i tražili su se bolji uslovi rada, veće plaće, poštivanje radničkih prava. Vremenom, a naročito padom komunizma, ove demonstracije su skoro isčezle a obilježavanje 1. maja je uzelo sasvim drugačiju formu i smisao.

Ove godine 1. maj većina radnika dočekuje u strahu za radno mjesto i egzistenciju. I ono malo privrednih subjekata koji rade u vrijeme pandemije korona virusa, rade smanjenim kapacitetom.

Zbog svega toga stotinama radnika poslodavci su već uručili otkaze, a neki su privremeno poslati kući.

Ni oni koji svako jutro dolaze na posao nisu u mnogo boljoj situaciji jer ne znaju da li će na kraju mjeseca dobiti pošteno zarađenu platu ili će im na račune leći samo minimalac, iako svakodnevno rizikuju zdravlje dolazeći na posao.

Ono čega poslodavci koji su otpustili radnike nisu svjesni, jeste da će se prije ili kasnije, stanje stabilizovati i da će biti nemoguće podići ekonomiju i privredu bez tih radnika koji su otpušteni.

Ni oni koji svako jutro dolaze na posao nisu u mnogo boljoj situaciji jer ne znaju da li će na kraju mjeseca dobiti pošteno zarađenu platu ili će im na račune leći samo minimalac, iako svakodnevno rizikuju zdravlje dolazeći na posao.

Ono čega poslodavci koji su otpustili radnike nisu svjesni, jeste da će se prije ili kasnije, stanje stabilizovati i da će biti nemoguće podići ekonomiju i privredu bez tih radnika koji su otpušteni.

                                                 (portal-udar.net)

IZVOR          D.A.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *