Pod šatorima čergar do čergara čovjek je zaista tuđinac u tuđini porodila mene majka tajanstvena Indija.
Tiho mi šaputala usnama majčinske ljubavi ljudska dobrota treba da postane kao krvotok duše naše.
Seljakali nas iz sezone u sezonu vjekovima.
Majka mi ubjeđenje dala dok je gledala oca kako jaše crnoga vranca da sam i ja sin zvezde da je i moje nebo njegova plavetnost obrglila mi snove.
Ako majko ostane u tvojoj torbi još jedna mrva daj komšiji mome da što brže progovori života ti tvoga.
Sazidaj od ove rasparčane duše da bi meni bezdomniku zazidala majko dom domovinu milu, te u polarnoj svijetlosti nek zasja svijetlosnih izkri zrak jer tvoje majko oči su okićene kao dva dijamanta kroz njih je tuđina postala bezdomnom dom…
Majko Indijo! Daj mi još jednom prošapni i ja sam sin zvezde…
Jasna Sofija Kosanovic
Seljajdin Selijević Salijesor
Hvala poštovanom uredniku na objavi moje pjesme. Hvala u ime svih mojih Romskih duša!