Američki fotograf dokumentuje nevidljivi život Roma

Damanti je stvorio izvanredan set fotografija grupe ljudi koji su u najboljem slučaju nevidljivi društvu, a u najgorem slučaju česte mete zlostavljanja

Februar 26, 2020

Kad se Michael Damanti, fotograf iz Sjedinjenih Američkih Država, preselio u Madrid prije pet godina sa svojom suprugom Španjolkom i dvoje djece, očekivao je da će u novom gradu steći mnogo novih prijatelja.

Ali ono na šta nije računao je da će upoznati grupu ljudi koja će imati veoma veliki utjecaj na njegov svakodnevni život i rad.

“2015. godine sam bio autsajder u ovoj zemlji, pokušavao sam naučiti jezik i naći posao. Slučajni susret je to ubrzo promijenio, formirajući početke dugoročne fotografske serije o romskom stanovništvu u Evropi”, rekao je Damanti.

“Vraćajući se kući nakon još jednog razočaravajućeg dana punog ‘klišej’ fotografija, naišao sam na Romkinju koja spava na podu držeći staru čašu za siću. Zvala se Sibella. Čučnuo sam da je uslikam i kako sam ustao primijetio sam još jednu Romkinju koja mi je prilazila govoreći: ‘Šta to radiš? To mi je sestra!’ Tako sam ih upoznao.”

“U sljedeće četiri godine svakodnevno sam ih sretao, pažljivo dokumentujući njihovu priču i postepeno se uvlačeći u njihov život. Prošli smo kroz rođenja, smrti, hapšenja, svađe i svakodnevne borbe koje svi imamo”, kazao je.

Damanti je stvorio izvanredan set fotografija grupe ljudi koji su u najboljem slučaju nevidljivi društvu, a u najgorem slučaju česte mete zlostavljanja.

Isprva im je prišao sa ispisanim duhovitim sloganima kako bi zamijenio neučinkovite koje su sami pisali.

“Ovo je bio put u njihov život, primijetio sam da su njihovi natpisi predugački i dosadni. Niko to nije čitao. Pa sam ponudio alternativu, brze jednostavne porukame na engleskom za turiste, što je započelo prijateljstvo.”

Prijateljstvo je jačalo, jednom su ga pozvali na večeru s porodicama dok su kuhali u kartonskim skloništima ispod mostova gdje spavaju noću.

Čak im je predstavio koncept rođendanskih zabava, nakon što je shvatio da većinom nisu ni znali koliko imaju godina, a kamoli proslavili tu priliku.

Ono što ga je iznenadilo je nivo rasizma sa kojim se svakodnevno suočavaju.

“Neki muškarci prilaze djevojkama na neprikladan način. To je najgore. Vidio sam kako starije žene pljuju po njima. Vidio sam vlasnika radnje kako baca piće u lice trudnice samo zbog prosjačenja u blizini njegove radnje. Ali najgore je bilo crno oko na Sevdinom licu koje su joj zadala dvojica pijanih tinejdžera dok je spavala ispod mosta u sedmom mjesecu trudnoće,” prepričao je Damanti.

“Najgori komentari uvijek dolaze od starijih ljudi ili navijača fudbalskih klubova.”

Ali ponekad je bio svjedok kako ljudi pokazuju i dobrotu, donose im odjeću i hranu, ili im kupuju sladoled.”

Kao rezultat toga, Damanti je postao zagovornik prava Roma.

“U početku sam se uključio samo da napravim zanimljivu fotografiju, ali ona je zaživjela vlastiti život. Očekivao sam da ću fotografisati ljude u naselju Sol, ali nisam očekivao da će mi se toliko svidjeti. Pa bih im želio pomoći ako mogu…donositi svijest o njihovom marginaliziranom postojanju ili im samo donositi odjeću. Ali najvažnije je odnositi se prema njima kao prema prijateljima i dati im jednako poštovanje kao što bih bilo kome drugom.”

Više fotografija Michaela Damantija možete pogledati ovdje.

https://mcxd19.wixsite.com/damanti/street-photos

(portal-udar.net)

IZVOR D.Mrkić

Evropske romske novine

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *