Komunizam opet poražen u Rumunjskoj

Foto: AFP / Daniel Mihailescu

FLORIN POENARU / 28.11.2019.

Polaganom ali dramatičnom padu rumunjskih socijaldemokrata u nedjelju je napokon došao kraj. Nakon što je u oktobru njihova Viorica Dancila izgubila premijersko mjesto, ranije ovog mjeseca vladu je izglasavanjem povjerenja u parlamentu preuzela Nacionalna liberalna stranka čiji je vođa u nedjelju pobijedio Dancilu na izborima za predsjednika države. Ovi izbori obilježili su konačni krah rumunjske socijaldemokracije i označili službeni i snažan pomak Rumunjske u desno.

Nakon drugog kruga predsjedničkih izbora održanih u nedjelju, aktualni rumunjski predsjednik Klaus Iohannis premoćno je pobijedio osvojivši drugi mandat na čelu države. Sa više od 65 posto osvojenih glasova, iza sebe je ostavio poraženu bivšu premijerku i čelnicu Socijaldemokratske stranke (PSD) Vioricu Dăncilu. Na izborima je glasalo oko 10 milijuna Rumunja, s rekordnim brojem od milijun birača u dijaspori od čijih je glasova gotovo 90 posto otišlo Iohannisu. Nesumnjivo, bila je to velika pobjeda za predsjednika i za rumunjsku desnicu uopće. Nacionalna liberalna stranka (PNL) sada kontrolira i Vladu i predsjednika, a ima i tanku, ali čvrstu većinu u Parlamentu. Već sada čini se izvjesnim da bi lokalni i parlamentarni izbori koji su na redu iduće godine desnici mogli donijeti nove pobjede. Socijaldemokrati su, kao arhitekti vlastita uništenja, djelomično i sami odgovorni za takvu situaciju. Na prošlim redovnim parlamentarnim izborima 2016. godine, glatko su osvojili većinu u parlamentu. Umjesto da osvojenu priliku iskoriste za provedbu svog političkog programa i oblikuju društvo u skladu sa zagovaranim vrijednostima, socijaldemokrati su se prepustili autodestrukciji.

Prvo su pokrenuli niz reformi pravosudnog sustava, koje su proveli na brzaka i koje nisu znali dobro iskomunicirati javnosti. Pri tome im nije nimalo pomogla činjenica da je dotadašnji čelnik stranke Liviu Dragnea bio pod istragom za korupciju za koju je potom osuđen te se sada nalazi na odsluženju troipolgodišnje zatvorske kazne. Povijesno gledano, stranka je ionako percipirana kao ostatak komunističkog režima te u skladu s rumunjskim dojmom o komunizmu, nereformirana i najkorumpiranija. Premda je reforma antikorupcijske kampanje bila nužna, nakon brojnih prijavljenih slučajeva zloupotrebe ovlasti i uplitanja u politička pitanja koja stoje izvan njihovog dosega, socijaldemokrati u očima javnosti nisu imali nikakav legitimitet za njezinu adekvatnu reformu. Sam način na koji su pristupili ovom pitanju izazvao je bunt javnosti.

Ljudi su izišli na ulice prosvjedujući protiv razmontiravanja antikorupcijske kampanje što se doskora pretvorilo u prepreku preveliku za socijaldemokrate. Izazvavši na sebe takav bijes, u končanici im nije pomogla ni činjenica da su od preuzimanja vlasti 2016. podigli minimalnu plaću i mirovine te što je u njihovom mandatu zemlja počela bilježiti najveći ekonomski rast u Europskoj uniji1. Svi ekonomski uspjesi i politika rasta vođena rastom plaća koja je zaustavila desne politike mjera štednje i pomogla milijun ljudi da se izbave iz siromaštva, zasjenili su fiksacijom na pravosuđe i borbu protiv korupcije. Stranka nije uspjela nametnuti svoju diskurzivnu agendu, a njihovi desničarski kritičari odnijeli su prevladali. Do izbora za Europski parlament 2019. stranka je izgubila polovicu birača i tako zabilježila najlošiji rezultat u svojoj povijesti.

Propast socijaldemokrata

Drugo, kao da to već nije dovoljno, stranku su opustošili unutarnji sporovi i borbe. Već osuđen u prethodnom slučaju, šef socijaldemokrata, premda je pobijedio na izborima, nije mogao preuzeti premijerski mandat. Stoga je pokušao nametnuti osobu koja će se pokoravati njegovoj volji i provoditi njegovu politiku. Ta je situacija bila neizdrživa i stranka je sama srušila dvije svoje vlade u trenucima kada su premijeri pomislili da bi mogli ići svojim putem, a ne onim koje je zacrtao šef stranke. Ovo je bilo povijesno neviđeno, smiješno i izrazito sektaški. Osobe koje su se upustile u sukob sa šefom stranke napustile su PSD i osnovale drugu stranku. Do 2019. stranka je svakog tjedna gubila istaknute članove. Unutarnje borbe za sukcesiju na čelu stranke također su stvorile napetosti i oslabile odlučnost članova i birača. Socijaldemokrati su ionako trebali izgubiti drugi krug predsjedničkih izbora, kao i na svim predsjedničkim izborima od 2000. godine, no ovo je zaista bilo poražavajuće. Osvojivši u nedjelju nešto više od 3 milijuna glasova, kandidat socijaldemokrata zabilježio je najgori rezultat u povijesti.

Ali bilo bi preuzetno za sve okriviti isključivo socijaldemokrate. Uistinu, nisu se znali nositi s uspjehom ostvarenim u 2016. godini, imali su unutarnjih problema i bili su u situaciji najboljih ekonomskih rezultata ostvarenih u posljednjih pola stoljeća, dok su istovremeno sve svoje karte polagali na reformu antikorupcijske kampanje. Međutim, usredotočiti se isključivo na socijaldemokrate, kao što su to učinili mnogi komentatori u Rumunjskoj, značilo bi zanemariti ogromni pomak rumunjskog društva u desno.

Rumunjska je uvijek bila vrlo konzervativna zemlja u kojoj su funkciju predsjednika uglavnom osvajali kandidati desnice. No, ovi rezultati otkrivaju mnogo više od potvrde stare prakse. Problem leži u tome što se desničarska ideologija i njezine vrijednosti sve više i snažnije ukorjenjuju u društvu. Socijaldemokrati doprinijeli su toj situaciji u protekle tri godine otkako su počeli pokazivati svoju prilično konzervativnu stranu. Naglašavali su obiteljske vrijednosti, neslužbeno podržavali referendum o homoseksualnom braku, potajno se dodvoravali Pravoslavnoj crkvi, a koketiranjem s nacionalizmom i anti-EU retorikom pokušavali su oponašati mađarskog predsjednika Viktora Orbana, srećom, neuspješno. Ono što socijaldemokrati danas doista imaju jest socijalni program, ali ga izlažu na vrlo patronizirajući način, tretirajući siromašne kao da su kmetovi te kao da još uvijek živimo u feudalizmu. Također, mnogi socijaldemokrati su opsceno bogati i ne ustručavaju se to pokazivati. Na primjer, jedna od tema predizborne kampanje odnosila se na Dancilin sat vrijedan 5.000 eura, što je još i prilično jeftino u usporedbi s bogatstvom kojim se kite njezine kolege.

Militarizam i tajne službe

Članovi Nacionalne liberalne stranke nešto su drugačija sorta ljudi. Prije nekoliko godina napravili su zaokret u desno prebacivanjem u Europskom parlamentu iz Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE) među Europske pučane (EPP). Povijesno gledano, liberali su bili neoliberalna stranka i mnoge danas ključne osobe bile su uključene u provedbu rigoroznih mjera štednje iz 2010. godine. Trenutno se u prvom planu stranke nalaze njezine nekad marginalne libertarijanske struje. To je posebno došlo do izražaja kada je ministrom financija u novoj vladi imenovan agresivni libertarijanac i antisocijalist Florin Catu. On je dijelom snažne libertarijanske grupacije koja dominira Akademijom ekonomskih studija u Bukureštu, najvažnijoj ekonomskoj školi u zemlji i koja je sada preko njega snažno povezana s vodstvom PNL-a. Po prvi puta ova će grupacija dobiti mogućnost provedbe svojih ideja u praksi, umjesto da o njima samo pišu. Do sada su Catu i njegove kolege bile poznate po svom preziru prema javnoj potrošnji, posebno na obrazovanje i infrastrukturu. Prema njima, jedina stvarna odgovornost države leži prema privatnom sektoru te je njezina dužnost osigurati njegov daljnji razvoj.

Ironično je da, dok pišem ove retke, mediji najavljuju rebalans javnog proračuna u izvedbi nove vlade. Kako se trenutno čini, plan je smanjiti proračun Ministarstva obrazovanja i to za pola milijuna eura. Budžet se ponovno smanjuje i zdravstvu te ostalim socijalnim uslugama. Kao što se moglo i očekivati, rast će proračuni za vojsku i tajne službe. Novoizabrani predsjednik upravo je u svom prvom obraćanju javnosti na novoj funkciji medijima kazao kako su povećanja proračuna za navedene institucije nužnost o kojem ovisi njihov opstanak. Međutim, one su već prošle godine dobile povećanje proračuna i već time je Rumunjska na te službe trošila više od bilo koje druge EU zemlje, s obzirom na veličinu BDP-a.

Upravo u tome leži druga najvažnija karakteristika liberalne vlade koje nam ujedno otkriva i pravo značenje Iohannisove pobjede: njihova vlast oslanja se na militarizam i ovisna je o tajnim službama. U stvari, nitko više u zemlji nije siguran tko tu kontrolira koga. Pokušava li predsjednik doista umiriti tajne službe kako bi se opstao na vlasti ili je pak obratno: tajne službe zapravo drže predsjednika u svom džepu? Je li vladina odluka o povećanju proračuna znak pomirbe ili tajne službe u potpunosti upravljaju vladom? Odgovor na to pitanje teško je pružiti. Šef rumunjske tajne službe blizak je prijatelj predsjednika. Također je vrlo dobar prijatelj Rareșa Bogdana, bivše konzervativne TV zvijezde, koji je sada zastupnik u Europskom parlamentu u grupi liberala. A i koordinirao je ovu Iohannisovu predizbornu kampanju. Neki glasovi kažu da je on trenutno najutjecajnija osoba u stranci, zasjenivši time samog premijera koji je ujedno i čelnik stranke.

Tranzicijski pobjednici

Trenutni zaštitni znak liberala su dakle mješavina libertarijanizma u ekonomiji s militarizmom i oslanjanjem na tajne službe. U prethodnom mandatu Iohannis je zagovarao samo dvije jasne politike: 2% za NATO i kupovinu oružja od SAD-a i Francuske. U tu se svrhu dva puta susreo s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i jednom s francuskim Emmanuelom Macronom. Dok vlada smanjuje proračun za socijalnu potrošnju, također se priprema ispoštovati dogovor s Amerikancima te im isplatiti dvije milijarde dolara.

Antikorupcija i antikomunizam, ključne točke predizborne kampanje predsjednika Iohannisa, a koje zagovaraju i liberali tek su fasada u čijoj se pozadini nalazi prikrivanje povećanja izdavanja za vojnu potrošnju. Iohannis je svoju pobjedu opisao kao posljednji čavao ne samo u lijesu socijaldemokrata, već i komunizma općenito. Trideset godina nakon 1989. komunizam je opet poražen, barem u Iohannisovoj retorici. Naravno, antikorupcija i antikomunizam su politički alati za diskvalifikaciju protivnika, ali oni također postavljaju vrlo jasne granice političkog i društvenog prostora iz kojeg je ljevica isključena i koje se reproducira uvijek novog potvrđivanja opasnosti od komunizma. U to više ne treba sumnjati. Politička retorika Iohannisa, a posebno njegova pomoćnika Rareša Bogdana, nevjerojatno je slična onoj brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara. Tome svjedoči i sljedeći primjer. Drugi krug predsjedničkih izbora obično je obilježen živahnim debatama između dva preostala kandidata, no ovaj put Iohannis je tvrdoglavo odbijao sudjelovanje uz objašnjenje da ne želi time dati dostojanstvo ravnopravnog kandidata socijaldemokratkinji Dancili. Bogdan je dodao da će Dancila sigurno imati o čemu debatirati s tužiteljima nakon što izgubi izbore. To se uostalom dogodilo bivšem premijeru Liviu Dragnei, bivšem šefu PSD-a, koji je uhićen nekoliko sati nakon što je izgubio europske izbore. Nova je stvarnost sada službeno potvrđena glasanjem u nedjelju, a konačni raspad rumunjskog društva može početi.

Birački odabir pokazan na posljednjih nekoliko izbora svjedoči tome da većina stanovništva, u zemlji i u inozemstvu, u velikoj mjeri podržava politiku koju zagovaraju Iohannis i liberali. Sudeći prema dostupnim demografskim podacima, većina ljudi koji su glasali za desnicu pripada onome što se općenito opisuje kao srednja klasa. Bila je to njihova jasna pobjeda protiv siromašnih društvenih klasa koje ili glasaju za socijaldemokrate ili ne glasuju uopće. Ukratko, bila je to pobjeda tranzicijskih pobjednika. Nakon 30 godina, komunizam je napokon mrtav u Rumunjskoj.

S engleskog prevela Andrea Milat

EVROPSKE ROMSKE NOVINE

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *