Sanja Brajković: Postoji nekoliko načina na koji možemo promovirati romski jezik

Novembar 15, 2019

Sanja Brajković

Sanja Brajković je direktorica Pučkog otvorenog učilišta Korak po korak iz Zagreba i koordinatorica REYN mreže za Hrvatsku (Međunarodne mreže podrške romskoj djeci). U opsežnom intervjuu, Sanja je govorila o REYN mreži, njim aktivnostima, međunarodnoj saradnji i konkretnim aktivnostima na kojima trenutno radi. Brajković je govorila i o izazovima sa kojima se susreće u radu, ali i romskom jeziku i važnosti učenja jezika uopće kao jednom od ključnih faktora u procesu obrazovanja i integracije.

Jedna od ključnih programskih odrednica Pučkog otvorenog učilišta Korak po korak je podrška djeci iz ranjivih ili ugroženih skupina. Koje su to skupine danas u hrvatskom društvu. Koje su najugroženije, posebno među nacionalnim manjinama?

-Biti ranjivo dijete znači pripadati grupama djece za koje postoji velika vjerojatnost da će im biti ugrožena njihova prava, da će živjeti ispod prosjeka blagostanja društva u kojem žive, ili da će doživjeti negativne životne ishode u većem postotku nego kod njihovih vršnjaka koji pripadaju nekim drugim grupama. Važno je napomenuti da sva djeca zbog svoje dobi spadaju u kategoriju najranjivijih članova društva. Neka djeca su svojim rođenjem, ili zbog okolnosti u kojima žive, izložena dodatnim rizičnim faktorima zbog kojih nemaju mogućnost zadovoljiti svoje potrebe i razvijati se u skladu sa svojim potencijalima, a ti se rizični faktori odnose uglavnom na: razvojne teškoće, zanemarivanje, izloženost (obiteljskom) nasilju i/ili stresnim situacijama, lošu prehranu, izloženost predrasudama i niskim očekivanjima i dr.

U završnom izvještaju Europske komisije „Rani odgoj i obrazovanje za djecu iz ranjivih grupa“  iz 2012. godine na temelju opsežnog pregleda europske literature, istraživanja te dvije studije slučaja, u obzir je uzeta analiza kojom se obuhvaćaju, prema autorima, četri najranjivije skupine djece u Europi: djeca koja žive u siromaštvu i riziku od siromaštva, djeca migranata i izbjeglica, djeca u riziku i romska djeca. Prema analizama UNICEF-a iz 2015. godine oko 70 procenata obitelji romske nacionalne manjine živi u ekstremnom siromaštvu.

Kako razvijate svoje programe, kako ih implementirate, kakvu i čiju podršku imate?

-Pučko otvoreno učilište Korak po korak ima četrdesetak stručnih suradnika. Uglavnom su to stručnjaci koji rade ili direktno s djecom i njihovim obiteljima, ili su sveučilišni profesori i znanstvenici. Često su upravo njihova iskustva inspiracija za nove programske aktivnosti koje provodimo. S druge strane, Pučko otvoreno učilište Korak po korak dio je nekoliko međunarodnih mreža i organizacija, poput International Step by Step Asociation ili međunarodne REYN mreže što nam omogućava da hrvatsku dječju stvarnost, a pogotovo stvarnost djece iz ranjivih grupa, sagledamo iz europske i svjetske perspektive i da zbog toga stvaramo prakse koje pomiču postojeće granice u radu s djecom i njihovim obiteljima.

Na čemu konkretno trenutno radite?

-Prije dva tjedna u Zagrebu smo ugostili članove 10 nacionalnih REYN mreža. Uskoro nam u studijsku posjetu stižu kolege iz REYN mreže iz Bugaske. Vrlo smo aktivni u promoviranju prvog jezika djece koja ne govore hrvatski kod kuće, bilo da se radi o nacionalnim manjinama li npr. djeci koja dolaze iz migrantskih ili izbjegličih obitelji. Nastavljamo i s osnaživanjem obitelji kako bi razvijali poticajno kućno okruženje za djecu. Ono što je naša stalna tema je motiviranje stručnjaka da propituju svoje vlastite stavove i uvjerenja.Također, kada se radi o djeci Romima, ali i svoj djeci koja dolaze iz siromašnih obitelji, primijetili smo da je jedan od velikih nedostataka sustava nedostatak međusektorske suadnje. Zbog toga ćemo vrlo skoro oganizirati zajedničke susrete i edukacije stručnjaka koji dolaze iz različitih sektora kako bi doprinijeli njihovoj boljoj suradnji.

Koordinatorica ste i REYN – Hrvatska. O kakvoj se instituciji radi?

-REYN-Hrvatska je mreža podrške romskoj djeci (eng. Roma Early Years Network) koja je dio međunarodne REYN mreže. Međunarodna Mreža podrške romskoj djeci (REYN) je europska zagovaračka mreža koja promiče pristup kvalitetnom razvoju i obrazovanju za djecu Rome i Putnike, te profesionalizam u službama koje se bave djeci i bolju zastupljenost Roma i Putnika među profesionalcima. Mrežom REYN-Hrvatska koordinira Pučko otvoreno učilište Korak po korak, nevladina organizacija koja se  već 25 godina zalaže za društvo usmjereno na dijete s posebnim naglaskom na djecu koja dolaze iz ranjivih skupina.

Osnovni cilj mreže jest izgradnja snažnog i aktivnog partnerstva među profesionalcima, paraprofesionalcima i obrazovnim institucijama za podršku kvalitetnog uključivanja romske djece u rano obrazovanje. Mreža trenutno okuplja  preko 300 članova, institucija i   pojedinaca.

Koje su aktivnosti kojima se bavi REYN Hrvatska i kako se financiraju te aktivnosti?

-Pučko otvoreno učilište Korak po korak u okviru svojih projektnih aktivnosti posebno vodi brigu da osmišljava projekte te planira aktivnosti kojima će podržati kvalitetnu odgojno-obrazovnu integraciju djece Roma u rani, predškolski i osnovnoškolski sustav što je naša misija. Do sada su te projekte financijski podržali UNICEF, EU, OSF, lokalne zajednice i MZO (Ministarstvo znanosti i obrazovanja). Projekte provodimo samostalno ali i često u partnerstvu s drugim organizacijama ili lokalnim zajednicama. Tijekom svih tih aktivnosti okupljamo profesionalce i paraprofesionalce koji se bave odgojno-obrazovnom integracijom Roma. Od 2014. godine od kada je osnovana ova neformalna mreža organizirali smo niz edukacija, konferencija i studijskih posjeta na kojima je sudjelovalo 680 sudionika. Izdali smo 2 priručnika, 5 brošura, 2 slikovna rječnika, 2 e-slikovnice i izradili jedan film. Kroz 4 lokalne zagovaračke akcije koje su provele partnerske organizacije, jednu nacionalnu zagovaračku akciju, kroz prisustvo u medijima te kroz Facebook i web stranicu nastojimo zagovarati pravo svakog djeteta na kvalitetan odgoj i obrazovanje.

Jezik je jedan od ključnih faktora u procesu obrazovanja i integracije. Na čemu konkretno radite kada su u pitanju jezici kojima govore Romi u Hrvatskoj? Kakva su iskustva rada s romskom djecom u prevladavanju njihovih jezičnih i socijalnih barijera?

-Veći interes za jezik kojima govore Romi u Hrvatskoj javio se tijekom nacionalne kampanje „Vidiš li me? Dikhes lji man? Da li m vez” kojom smo nastojali ukazati na važnost promoviranja pozitivnog identiteta Roma a pogotovo djece. Tijekom te kampanje uočili smo da je upravo jezik Roma ono što se negira u njihovom identitetu ili je izloženo mnogobrojnim predrasudama. Također, odgajatelji i učitelji često nisu bili osviješteni da činjenica da djeca Romi kod kuće ne govore hrvatski jezik, značajno utječe na njihovo razumijevanje akademskog, školskog jezika (čak i ako su s znali sporazumijevati u igri) pa tako i na školski uspjeh. Otkrili smo da, pogotovo ako su djeca koja kod kuće ne govore hrvatski jezik, Romi, njihove su obitelji izložene mnogobrojnim pritiscima koji ugrožavaju njihov manjinski identitet. Ti su pritisci nastali iz činjenice da su učitelji i odgajatelji često imali iskrivljeno razumijevanje učenja jezika poput onoga da bi roditelji sa svojom djecom kod kuće trebali govoriti isključivo hrvatskim jezikom. Tijekom te kampanje mi smo izradili knjižicu ‘Čuješ li me?’ kojom smo nastojali utjecati na predrasude i iskrivljeno razumijevanje vezano uz učenje hrvatskog jezika.

Koliko je za romsku populaciju značajan jezik i kako ga ona doživljava?

-Jezik je značajan dio identiteta svake osobe. Identitet je, najjednostavnije rečeno, odgovor na pitanje “Tko sam ja?” te “Je li OK biti to što sam ja?”. Za dijete je, kako bi razvio pozitivan identitet a onda i pozitivno sliku o sebi izuzetno važno da u okolini (institucijama i lokalnoj zajednici) zamjećuje kako je i jezik kojim govori njegova obitelj uvažavan i cijenjen. Nažalost, budući da to često nije tako i s jezicima kojima govore Romi, djeca, upravo zbog neuvažavanja jezika kojeg govore kod kuće, imaju osjećaj manje vrijednosti. Npr. djeca Romi će rijetko ili vjerojatno nikada vidjeti svoj jezik u čitankama, pisanim materijalima ili natpisima u vrtiću i školi. Također, većina njih ne čuje svoj jezik u odgojno-obrazovnom kontekstu. Zbog toga oni često i sami misle, a upravo tako nam je to objasnio jedan dječak, kako njihov jezik nije dobar i kako se njime ne smije govoriti u školi.

Koliko je učenje i vladanje jezikom kojim dijete govori kod kuće značajno za bolje učenje hrvatskog jezika (ali i uopće uspješniji obrazovni proces romske djece)?

-Unatoč zabludi da komunikacija s djetetom na prvom jeziku onemogućuje da ono ovlada drugim (službenim) jezikom, poznavanje prvoga jezika (u ovom slučaju romskog) djetetu može samo pomoći u boljem razumijevanju drugoga jezika. Ako dijete na prvom jeziku usvoji značenje/koncepte, onda za isti taj pojam na drugom jeziku usvoji ‘samo’ riječ. Ako dijete na prvom jeziku ne poznaje pojam, onda kada riječ koja označava taj pojam uči na drugom jeziku, mora istovremeno usvojiti i riječ i pojam odnosno koncept. Zbog ove činjenice u svim svojim programima roditelje ohrabrujemo da što više pričaju sa svojom djecom na jeziku koji najbolje poznaju jer to djeci pomaže u kasnijem učenju novog jezika.

Kako promovirati jezik kojim govore Romi?

-Postoji nekoliko načina na koji možemo promovirati jezik kojim govore Romi. Jedan način je poučavati djecu o romskoj kulturi a samim time i o romskom jeziku. Mnoga djeca nisu informirana o tome koje je podrijetlo Roma pa tako ni jezika kojim govore Romi, budući da se radi o nekoliko različitih jezika. Mi smo u tom smjeru izradili izvannastavni kurikulum s priručnikom za djecu Rome na području Međimurja.

Drugi način je uvođenjem jezika Roma na neformalni i formalni način u odgojno-obrazovni sustav.Npr. kroz školsko okruženje (dvojezične natpise ili plakate) ili kroz kurikularne aktivnosti. Također, iz našeg iskustva, pozitivnim su se pokazali dvojezični materijali za roditelje i djecu. Neki su roditelji nakon što su učitelji u školama u neke aktivnosti uveli dvojezične materijali rekli da su prvi put osjetili da se i njihov jezik cijeni u školi.

Studijska posjeta mreže podrške romskoj djeci REYN-Hrvatska mreži REYN-Srbija (Foto: korakpokorak.hr)

Postoji li interes odgojno-obrazovnih djelatnika za romski jezik?

-Prije otprilike tri godine Pučko otvoreno učilište Korak po korak izradilo je program učenja bajaško-rumunjskog jezika za odgajatelja i učitelje na području Međimurja. Bajaško-rumunjski jezik je jezik kojim najviše govore Romi u Međimurju i Baranji te na području Koprivnice. Taj je tečaj koji traje 16 nastavnih sati i na kojem polaznici ovladavaju osnovama jezika do završilo oko 40 polaznika. Tečaj vode educirani romski pomagači. Cilj tečaja je da odgajateljice i učiteljice barem u neformalnim situacijama, a ukoliko je to moguće u onim akademskim, koriste bajaško-rumunjski jezik kako bi djecu bolje razumjeli ali i kako bi kod njih razvijali svijest o tome da je njihov jezik uvažen. Odgajateljice i učiteljice su vrlo brzo osjetile koristi od ovakvog pristupa. Djeca su bila uključenija u aktivnosti, zaineresiranija i ostvarila se bolja interakcija i s odgajateljicom ili učiteljicom.

Istovremeno naš suradnik dr. sc. Petar Radosavljević koji predaje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu-Odsjek u Čakovcu, koristi materijale za učenje bajaško-rumunjskog jezika s budućim učiteljima i učiteljicama.

Razvili smo i slikovne rječnike, romani-chib-hrvatski i bajaško-rumunjski-hrvatski koje učitelji rado koriste u radu s djecom u razredu i to ne samo za djecu koja govore romani-chib ili bajaško-rumunjski već i s djecom koja govore hrvatski kako bi bolje razumjela svoje prijatelje Rome i njihov jezik.

Nedavno ste sudjelovali na konferenciji „Obrazovanje učenika migrantskog porijekla – stanje stvari“  Pa kakvo je „stanje stvari“ i što bi trebalo poduzimati?

-Niz je izazova s kojima se susreću djeca migranti u našem odgojno-obrazovnom sustavu. Mnoga djeca u sustav ulaze bez potrebne dokumentacije, mnoga djeca nisu uopće ili dovoljno bila uključena u odgojno-obrazovni sustav ili su se  dosada školovala u različitim sustavima o čemu također nemaju odgovarajuću dokumentaciju. Naš je sustav, općenito, nepripremljen na takvu situaciju. S druge strane i za većina odgojno-obrazovnih djelatnika je integracija djece migranata potpuno nova situacija. I za njih je to izazov. Naša je uloga upravo dati podršku stručnjacima u odgojno-obrazovnom sustavu u tom procesu integracije. Tu podršku pružamo u nekoliko područja: poučavanju djece koja ne govore hrvatski jezik, radu na propitivanju stereotipa, predrasuda i uvjerenja te stvaranju interkulturalnog okruženja u našim školama. U obrazovanju djece migranata nema recepata. Svako je dijete jedinstveno i s jedinstvenim iskustvima. Zato je učiteljima i odgajateljima potrebno osigurati mentorsku podršku, savjetovanje, prostor za razmjenu iskustava i refleksiju.

Posebno se bavite i problemima obrazovanja za društvenu pravdu ? O kavom se obrazovanju tu radi ? Kako ti problemi intrigiraju npr. nacionalne manjine?

-Kada se govori o djeci pripadnicima nacionalnih manjina, obično se govori o potrebi za mulikulturalnim odnosno interkulturalnim obrazovanjem. Cilj je poučavati djecu o različitostima odnosno da uvažavaju različitosti. Mi mislimo da to nije dovoljno. Npr. mi možemo cijeniti činjenicu da sva djeca kod kuće ne govore hrvatski jezik i na taj način uvažiti različitosti. Međutim, ako kao odgojno-obrazovni djelatnici ne prilagodimo svoje poučavanje toj činjenici, ta djeca neće imati jednake šanse u obrazovanju kao i druga djeca. Djeca koja kod kuće ne govore hrvatski jezik, ako se obrazuju na hrvatskom jeziku, ne uče jednako brzo kao i druga djeca. Odgoj za društvenu pravdu znači uvažavanje prethodnih iskustava i okolnosti u kojima djeca žive, te promoviranje različitosti kao njihove svakodnevne činjenice.

Kako uopće odgajati za različitost, koliko je hrvatsko društvo senzibilizirano za ta pitanja (a obrazovni sustav posebno ), a koliko je to važno kvalitetan društveni razvoj?  

-Djeca često nailaze na nerazumijevanje i omalovažavanje kroz stereotipe, predrasude i diskriminaciju. Ta se društvena nepravda nesvjesno uvlači u naše učionice kroz djelovanje odgojno-obrazovnih djelatnika i/ili ponašanje drugih učenika, članova njihovih obitelji, pa čak i drugih pripadnika šire zajednice, što djeci onemogućuje da uče i razvijaju se u skladu sa svojim potencijalima kako bi jednom postali ravnopravni građani zajednice u kojoj žive. To se ne odnosi samo na djecu romske nacionalnosti, već i na djecu s razvojnim teškoćama, siromašnu djecu, djecu pripadnike različitih religija i sl.

(portal-udar.net)

IZVORRazgovarao: Stojan Obradović; Fotografije: Facebook stranica REYN Hrvatska

TAGOVI   REYN Hrvatska

EVROPSKE ROMSKE NOVINE

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *